RECENZIJA: "Child 44 / Dijete 44" je kompleksna priča sa jasnim ciljem - otkrivanje istine.


Svi smo više manje upoznati sa time što je predstavljao Staljinov režim ili bolje reći, što predstavlja takav režim. Formiranje kulta ličnosti, javna i tajna smaknuća, petogodišnji planovi i mnoge druge radnje se vežu za takav način vladanja koji se ne može nazvati nikako drugačije nego diktatura. Kroz povijest smo spoznali kako diktatura nije način na koji bi trebalo vladati državom, ali za to nam je trebalo prilično vremena. Ni sama ta činjenica se nije globalizirala jer još uvijek imamo takve režime u nekim zemljama svijeta, što je prilično tužno. Sada je (ako je i bilo onih kojima nije bilo jasno) svima jasno što je i kakva je to vlast o kojoj se radi u filmu. Nije ovo prvi (a ni zadnji) film koji se bavi ovom temom, ali je zasigurno jedan od onih koji temu obrađuje na jedan detaljan, ali opet jednostavan način koji je ugodan i onima koji nisu baš pretjerano upućeni u pravila koja su vladala u Rusiji polovicom prošlog stoljeća.


Ostao sam iznenađen kada sam nakon što sam završio gledanje filma otišao provjeriti tko je taj Daniel Espinosa, redatelj čije ime je špica izbacila među prvima. Radi se o čovjeku koji iza sebe ima šest filmova pod redateljskom palicom, ali po svemu sudeći samo se "Child 44" probio kao uspješnica. Zanimljivo je to kako relativno neiskusni redatelji dobivaju prilike za snimanje filmova sa itekako iskusnim glumcima i onda uprskaju priličan broj stvari. Ali ne brinite, Espinosa nije uprskao puno, imam svega par zamjerki na ovaj film. Dapače, usudim se reći da bi Espinosa mogao ostvariti prilično dobru karijeru s obzirom na to da ga se već nakon "Safe House" spominjalo kao nadolazeću zvijezdu (iako ne vidim zašto), a sa ovim filmom je definitivno potvrdio da zna i može. Možda ćemo baš  neki njegov film gledati kroz nekoliko godina u konkurenciji za kipić. Uzor mu je Scorsese, a od mlađih Tyldum, tako da ako planira krenuti stopama bilo kojeg od njih možemo očekivati puno dobrih filmova.


"Child 44" je snažan film koji će vas uvući u svoju radnju do te mjere da ćete se osjećati kao da ste i sami u toj bespravnoj i okrutnoj, zimom okovanoj Rusiji. Kritika društva i vlasti je zapravo ono što se pokušava provesti kroz film, dok je glavna radnja hvatanja serijskog ubojice zapravo tek još jedan od kreativnih načina na koji se u filmu pokušava dočarati ozbiljnost i nesigurnost života u tadašnjoj Rusiji. Nije bezveze ovaj film zabranjen u Rusiji, ni sadašnja vlast ne može podnijeti ovako puno kritike, a da stvari budu gore radi se i o kritici trenutne vlasti jer režim koji je vladao u filmu i onaj koji sada vlada u Rusiji koreliraju na mnogo nivoa. Hrabro je pozabaviti se temom koja je i u samoj Rusiji nedodirljiva. Sama činjenica da je Staljin pobio milijune i milijune ljudi je opće neprihvaćena i smatra se zapadnom propagandom. A kada se neiskusan redatelj poput Espinose uhvati ovako osjetljive i delikatne teme svaki detalj ide pod povećalo i mora se priznati detalji izgledaju jako dobro.


Angažman Toma Hardya u nekom filmu polako postaje garancija kvalitete, a kada pametno odigrate karte pa u film ubacite i Noomi Rapace sa kojom je Hardy surađivao na filmu "The Drop" dobijete idealan bračni par za ovako težak film. Hardy i Rapace su svoju ulogu problematičnih supružnika odigrali jako kvalitetno i ne čudim se pohvalama koje Espinosa dobiva na račun njihove predstave, iapk ih je on i izabrao. A opet, tko ne bi izabrao Hardya? Brak Leona Demidova (Hardy) i Raise Demidove je zapravo umanjeni prikaz stanja u SSSR-u. Veliki planovi za budućnost, ali i briga za sadašnjost su obilježja njihova braka, a tu vidimo očitu vezu sa stanjem u državi. Kako odmiče film stanje u njihovu braku je sve slabije, kao i u državi koja doživljava preokret i čelnici su dovedeni pred gotov čin, moraju priznati da su "ubojstva moguća čak i raju kakav je Rusija". Da bi ta povezanost između njihova braka i stanja u državi bila čvršća Espinosa je dodao i Joela Kinnamana u ulozi Vasilija, Leovog ratnog druga. Vasilij je zapravo čovjek koji najviše zavidi Demidovu i koji ga prezire iz dna duše zbog toga što je on dobio priliku zabiti zastavu na vrh Reichstaga prije njega. Taj Vasilij zapravo simbolizira sve one male zemlje koje su nepravedno žrtvovane od strane Rusiji u svrhu "višeg cilja". Ne smijem zaboraviti spomenuti ni standardno dobrog Gary Oldmana koji je svoju ulogu policajca odradio sa pola gasa i nadam se da će uskoro opet biti na platnu u nekoj zahtjevnijoj ulozi.


Razvoj događaja u filmu nam pruža jednu krizu veze između Lea i Raise, da bi na kraju njihova veza očvrsnula do kraja, a radnja filma kulminirala fantastičnim krajem za koji bih rekao kako je bio namijenjen simbolizirati pad Staljina i početak destaljinizacije pokrenut novim vladarom, Hrušćovim. Tako smo dobili još jedan film koji je pokazao da snaga zajedništva nije mjerljiva i da može preskočiti sve prepreke koje joj se stavi na put. Nije bilo lako, ali film je istaknuo sve mane (nije bilo lako zato jer ih ima strašno puno) Staljinova režima i ukazao na svu ironiju jedne od njegovih najpozantijih izjava, "Vjerujem u samo jednu stvar, a to je snaga ljudske volje.". Espinosa je napravio jedan film koji može biti shvaćen kao povijesna drama, ali i kao posveta svima čije je živote uzeo taj strašan režim. Kako god bio shvaćen, radi se o vrlo dobrom filmu!

OCJENA: 7/10

Ocjena čitatelja:



Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.